Razocaran

Iako neizljecivi optimista, posljednjih dan-dva sam razocaran. Sve oko mene me jednostavno pomalo ubija. Trudim se da budem racionalan i da shvatim, ali ne ide. I to budi pesimistu u meni. Pesimistu koji je izgleda samo cekao priliku da ispliva. Borim se ja protiv njega, ali nekako mi je stalno tu i podsjeca da ovo ovdje nikad nece biti dobro i da nece biti onako kako bi trebalo da bude. Jos me vise razbija iscekivanje. Znate onaj osjecaj kada cekate vijest, kada cekate da vam se javi draga osoba da kaze da je dobro, kad cekate voz koji izgleda vise nece doci. Hiljadu stvari vam proleti kroz glavu. U jednom momentu ste ljuti. U drugom trazite neko logicno opravdanje i sve se nadate. Na kraju ste razocarani. Mozda zato sto postajete svjesni da je red voznje promjenjen i da voz nece vise nikada naici tuda. Mozda covjek prekorijeva sebe zato sto je vjerovao u nesto sto je, po svemu sudeci, nemoguce. Ko zna? To vam je isto kada vas iznenada iznevjeri osoba koju ste smatrali prijateljem, iako ste ga relativno skoro upoznali. Ali jednostavno su vam se poklopila misljenja i teznje. I onda, najednom on ili ona odluci da nije to bas to i, bez objasnjenja, nestane. Bas tako se osjecam. U zemlji u kojoj se ne vidi perspektiva, u kojoj sve ide silaznom putanjom, u kojoj je apatija dostigla vrhunac- ne moze covjek da ne bude razocaran.

“Što sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, k'o da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.”

„U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih najveća je umjetnost na svijetu.“

Sergej Jesenjin

2 komentara

  1. Molim te, proslijedi dalje na društvene mreže.

    “Kad kažeš „Neću da glasam,nemam za koga glasati,svi su isti ! “…

    Daješ glas za JOŠ 4 godine tame i patnje.

    Daješ glas za JOŠ 4 godine neizvjesnosti.

    Daješ glas za JOŠ 4 godine kriminala, nepotizma i korupcije.

    Daješ glas za JOŠ 4 godine nezaposlenosti, eksploatacije radnika i rada na crno.

    Daješ glas za JOŠ jedno nesigurno sutra, tebe, tvog djeteta i djeteta tvog djeteta, za koje ne znaš hoće li se sutra ujutro probuditi i imati šta doručkovati, hoćeš li mu moći priuštiti olovku i svesku i teniske za fizičko. Jer ne znaš da li ćeš primiti dio plaće ili ćeš primiti rješenje o otkazu.

    A, život brzo prolazi. Okreni se oko sebe i – prošao je.

    Dok su ONI u proteklih 20 godina uživali raj, VI ste prolazili pakao.

    Konačno se uzdignite iz pepela, probudite svoj ponos i pokažite ga, probudite svoju snagu i pokažite je ! Postanite svjesni te ogromne snage u vama.

    Jer ONI žive od te naše snage, koja se pretvorila u našu slabost, jer ne izlazimo na izbore… Dok nas, beskrajno i polako, zbog naše snage koja se pretvorila u slabost, ubijaju.

    Niste svjesni kolika snaga leži u vama. Snaga, kojom za samo 12 sati, u jednom oktobarskom danu, možete SVE promijeniti !

    Ne dajte IM više da usisavaju i zadnje kapi života iz vas, zadnje kapi koje su vam preostale.

    IZAĐITE NA IZBORE I GLASAJTE ZA IZLAZ IZ PAKLA!

    I, ZA PROMJENU,… POŠALJITE NJIH U PAKAO ! “

Komentariši