Nemoj ti meni politike...

Biljezim sopstvena razmisljanja u datom trenutku.

08.04.2014.

Dva mjeseca poslije

Kobajagi, narod se pobunio, dosta mu svega, puna kapa haraclija, lopovluka i korupcije. A onda... Zahukta se politicka spin masina, satjera narod u Plenum, "demokratski" ucutkase one najglasnije, strucno sastavise "nestranacke" poslusnike i nadasve eksperte u cirkus koji nazvase Vlada TK. "Strucnjak" Premijer iznese silu ideja i rjesenja, a narod to s ushicenjem prihvati. Naravno, poslije izbora u Oktobru reci ce Premijer da nije mogao nista konkretno napraviti za tako kratko vrijeme, da su problemi puno veci i kompleksniji nego sto je to izgledalo, da su pokusali i pokrenuli Ditu i Konjuh, ali dzaba, nije islo. A narod ce, gledajuci nestranackog Premijera i ministre kako se setkaju i promovisu partije i ljude koji ih dovedose, opet glasati kako im se kaze. I opet ce taj isti narod po dzamijama, crkvama, pijacama i kafanama proklinjati drzavu i politicare. Opet ce psovati sve po spisku ovome i onome. Sve ce narod, samo nece priznati ko je kriv za ovu bijedu. Nece priznati zato sto svi znamo da snosimo krivicu sto Bakiri, Lagumdzije, Dodici, Covici, Lijanovici i njihove svite koje se broje u desetinama hiljada grla, uzivaju u nasoj bijedi. I smjeskaju se. Zadovoljno se smjeskaju kako su opet, po ko zna koji put, usmjerili ovce na istu stazu. Na okamenjenu stazu iz koje nikne tek poneka travka da ovce ne bi umrle gladne.

10.02.2014.

Pobuna naroda

Desilo se, napokon, ono što je rijetko ko mogao zamisliti. Svi smo vidjeli kako se odvijalo. Ono što me duboko muči jeste kakve će konačne efekte sve ovo imati? Hoće li narod istrajati i konačno ostvariti pravo da živi u, makar malo, normalnijoj državi? Najveći problem u svemu ovome je što se pojavljuju ljudi koji bi sada rado da iskoriste situaciju i uvuku se u vlast. Javljaju se dušebrižnici, bivši i sadašnji članovi vladajućih partija i nude sebe kao riješenje. U Tuzli zasijeda nekakvo ekonomsko vijeće, a u njemu sve face koje nisu zajebali onog koga nisu upoznali. I, što je najgore, oni sebe predstavljaju ekspertima!!! Sada je sve do nas. Hoćemo li tražiti i istrajati u naporima da prepoznamo normalne i stručne ljude koji mogu i znaju dostići ekonomske ciljeve, probuditi privredu, osigurati nekorumpirano i zdravo okruženje za potencijalna strana ulaganja. Vidjećemo... Ja se nadam da sve ovo na kraju ne bude uzaludno, jer vlastodršci korak po korak uspijevaju ubijediti narod kako je svo ovo "zavjera" protiv države, kako je sve dirigovano i slično. Čak idu i do prijetnji nekim novim ratnim sukobima, samo da bi uplašili narod i zadržali letargiju koja je bogami punoljetna u BiH.

06.11.2013.

Evo me opet...

Nisam dugo pisao. Vrišti to u meni, ali jednostavno nemam volje. Čemu sve? Čemu priča pojedinca koji bar na ovaj način pokušava reći ono što većina misli, ali neće da kaže? Ili možda ne smiju? Opšta letargija i licemjerstvo najvišeg stupnja. To je opis ove naše BiH u dvije riječi. Ljudi više ne žele ni sami sebi pomoći. Zatvorili su se u ljušture svakodnevnice i sami sebe ubijedili da se ništa ne može promijeniti. Neki su dobro uhljebljeni, pa ih nije ni briga. Ova tragikomedija koju kod nas zovu politička scena, uporno uništava i posljednje tračke nade u "bolje" sutra. Pa valjda je svima postalo jasno da se ona bagra brine samo za jedno: kako se dograbiti vlasti, fotelja i onda ne raditi ništa. Na vrh mi je, danekažemčega, njihovih zabrinutih faca, sejdića, fincija, ustavnih promjena,a bogami i evrope zabrinute pravima gore navedenih. U ovoj zemlji ČOVJEK nema osnovnih ljudskih prava. Ionako nam je STihi rekao da se niko od nas smrtnika ne može kandidovati ni zašta. Jeste, jeste, onomad kad je kritikovao Komšića i njegovu stranku. Ko meni daje pravo kad nemam zvučno ime i prezime, da se kandidujem. A ruku na srce, i nisam podoban za politike. Kako bih bio kada imam svoje misljenje. Nema većih licemjera na svijetu od Bosanaca i Hercegovaca. To su ti ljudi koji 20 i kusur godina kritikuju vlast po kafanama, kućama, džamijama i crkvama, ali kad dođu izbori oni najžešći kritičari su u prvim safovima ili redovima i glasaju za one iste koji ih seksualno iskorištavaju više od dvadeset godina. Da se razumijemo nije to seks iz ljubavi, nego iz čistog interesa. Tako da bih ja naše političke zvaničnike mogao usporediti sa sponzorušama. Samo što i sponzoruše imaju čast, pa makar za ono što dobiju pošteno odrade posao. A ovi levati to nipošto ne rade. Da me ne bi pogrešno razumjeli, ja sam više nego za da se SVAKO ko je rođen u BiH može kandidovati na bilo koju poziciju. I treba to omogućiti i Finciju i Sejdiću, i Muji, Slobodanu i Toniju, a bogami i Janezu i Kiri. Mene nervira EU i njihovo uslovljavanje da riješimo ovaj propust, a mi imamo problema napretek. Kad je tako otvorena i demokratična gospoja Evropa, zanima me kada će njemački kancelar biti neki Jevrej, Rom, Srbin/Bosnjak/Hrvat? Nikad, a vjerovatno ni tad. Zdravi bili

16.02.2012.

Narod protiv Dodika

Htio bih se osvrnuti na Cedomira Jovanovica i Milorada Dodika. Na cuveni duel, koji su preveli svi onako kako im odgovara. Sta je tu poenta? Jovanovic je rekao sta je rekao, Dodik porice i hvata se u zamku. Da je kojim slucajem branio RS na sudu, advokati bi ga rastrgali...Sta se desilo? Milorad Dodik, Karadzicev cuvar od zaborava, vjernik Svetog Duha Dejtona, u jednom momentu daje izjavu kojom nesvjesno ukopava Republiku Srpsku i sve njene institucije i indirektno optuzuje za organizovani genocid i ratni zlocin. Kako? Vrlo jednostavno. Dodik je, parafraziram, rekao da je RS nastala u oktobru 1991. godine, a ovjerena u januaru 1992 i da je kao takva imala svoje institucije: vojsku, policiju i sudstvo. Hajde da je tako. Ali u tom slucaju za sve sto se dogodilo poslije januara 1992. godine na podrucju (u to vrijeme jos zamisljenom) RS odgovorne su institucije te "republike". Tada se optuznica ne ogranicava samo na Karadzica, Mladica i druge osudjene i neosudjene, nego i na sve policijske, sudske i politicke strukture na tom teritoriju. To jos vise ucvrscuje optuzbu da je stvorena na genocidu, jer tad nisu imali teritoriju, nego su je korak po korak cistili tenkovima i streljackim vodovima; pljackasima i kucepaljiteljima; siledzijama... Kako to da se Dodik nije 1992. upitao gdje nestadose Bosnjaci iz Kozarca, iz Prijedora, iz Laktasa? Dodik svojom retorikom, koja vrijedja inteligenciju prosjecnog covjeka, vlada jednom kriticnom masom glasackog tijela u RS. Nazalost, cini se da je to tijelo mentalno ograniceno. Ali, istovremeno Dodik, uz pomoc drzavnog vrha Srbije, istu tu pricu prodaje polu-obavijestenom narodu Srbije. Jer da se razumijemo: ni Milosevic nije mogao ubijediti Beograd i Novi Sad u ispravnost svoje politike. Ali zato je imao bezrezervnu podrsku narodnih masa iz unutrasnjosti koje su bile informisane onako kao je on htio. Otuda svi oni blogovi i komentari na raznim srbijanskim portalima. Ono sto Dodik ne vidi u svom bjesnilu je da ce Tadic njega, kao sto je Sloba Radovana, jednog dana samo pustiti s lanca i zatvoriti kapiju. Da ce taj isti Tadic, kada mu vise ne bude trebao, pokrenuti policijske i sudske organe da istraze porijeklo Dodikovog kapitala u Srbiji. I sve ce mu uzeti. Osim dostojanstva. Jer toga vec odavno nema.

09.07.2011.

11.07.

Jos jedna godisnjica najveceg pokolja u modernoj Evropi. Nesto zbog cega covjek ostaje bez rijeci. Samo mi nije jasno da jos uvijek postoje "ljudi" koji imaju obraza poricati cinjenice, pljuvati na mezare onih koji su pobijeni. Svima koji ne vjeruju, svima koji sumnjaju porucio bih da posjete mjesta iskopavanja, masovne grobnice. Sve ce im biti mnogo jasnije. Kada vide ostatke odjece pobijenih otvorice im se oci. Boze... cak i dok pisem osjetim taj neugodni miris, pred ocima su mi majusne kosti, nekako skrivene ispod mnogo vecih. Izgledalo je kao da ga pokusava zastiti cak i u masi pomijesanih kostiju. A ubio ih je isti metak... Svima onima koji ubistva pravdaju potrebom, koji GENOCID nazivaju pobjedom, zelim da se osvijeste i sagledaju istinu. Obiljezava se jos jedna godisnjica u Srebrenici. Kazu poginulo je tri i nesto hiljade Srba u toku rata. Ne smeta to nikome, ali dajte poklonite se tabutima ljudi koji nisu skrivili, tabutima djece koja su ubijena samo da bi se zadovoljio neciji bolesni um. Neka Dodik dodje u Srebrenicu, klekne pred zrtve i zamoli za oprost...

04.06.2011.

Grupna terapija

Cekajuci neku dobru temu iz drustveno-politickog zivota jednostavno ostadoh zatecen i pretecen dogadjajima. Ne znam odakle poceti... Naslov prethodnog posta je opravdao sam sebe. "Tresla se gora, rodio se mis." Svi su sada zaokupljeni hapsenjem Ratka Mladica. Kako Balasevic rece nekad davno "...jedni ga hvale, drugi zale..." treci i cetvrti su sretni i ushiceni... I fakat, sta smo svi dobili ovim hapsenjem? S jedne strane posteni ljudi, oni koji nisu odobravali rat ni pokolje od samog pocetka, oni koji su dizali glas, ali i oni koji su bili zrtve koljackih pohoda Mladicevih nazovi vojnika, svi oni koji su svjedocili i svojim ocima vidjeli kako granate trgaju ljudsko meso, kako snajperski meci odnose zivote, svi LJUDI ovog svijeta smatraju da je pravda bar djelomicno zadovoljena i da neko ko je mogao narediti zlodjela konacno sjedi tamo gdje sjedi, pa makar i star i nemocan bio. S druge strane ponovo se probudila zvijer. Svima dobro poznata. Skupovi podrske "djeneralu" nisu nista drugo no dirigovana parada cetnistva i mrznje. Cak i izjave koje "nasumicno" odabrani, obavezno uplakani gradjani daju, su u najmanju ruku nebulozne. Izjave tipa, "Dvojicu sam izgubila u ratu, ali sad mi je teze" su vrh nevezanosti mozga i organa govora. Koja normalna osoba moze zaliti tamo nekog komandanta cijim naredjenjem su njeni najmiliji otjerani u smrt, radi nekih "uzvisenih" ciljeva? Nema to veze s mozgom. Najoriginalniji su likovi koji spominju Jasenovac, Turke i sve ostale neprijatelje Srpskog naroda kroz istoriju. U jednom se svi gore navedeni slazu: da je sve ovo dobro zamisljena i odradjena operacija vlasti Republike Srbije, radi visih nacionalnih interesa. Bilo kako bilo, Ratko je u Hagu, koliko dugo, vidjecemo. Samo problem je u tome sto ogroman broj onih koji su jos uvijek pod uticajem proslosti nece promjeniti misljenje.

26.04.2011.

Bacanje prasine...

Kada covjek pocne razmisljati o politici i stanju u ovoj drzavi, obavezno ce mu cir proraditi ili poneki pramen posijediti. U zemlji sa pola miliona nezaposlenih, gdje je veci dio stanovnistva na ivici bijede, gdje je zvanicna prosjecna plata dovoljna da se zivi od 1. do 7. u mjesecu, i dalje se nacionalno stavlja ispred socijalnog. I dalje saka ljudi koji kroje sudbine masama igraju na najsigurniju dobitnu kombinaciju, koja im osigurava lagodan zivot i zajebavanje sa malim ljudima i njihovim zivotima: NACIONALNOST, NACIONALNI INTERESI itd. I tako ukrug... Pitate se kako uspijevaju? Vrlo lako. Kada osjete i kada im se dojavi da je narod nezadovoljan, da se moze desiti scenario iz Tunisa ili Egipta, oni odmah bace kosku i "zabave" puk nekim mracnijim stvarima. Nije onom levatu iz Laktasa ni do kakvog referenduma, ali takva prijetnja automatski proizvodi zabrinutost medju pukom: sta ako se zarati? Odmah se medju svim gradjanima ove drzave probude strepnje, inati, mracni duhovi nacionalne netrpeljivosti i automatski zaborave da cijena brasna, hljeba, mlijeka, goriva ne zavisi od cinjenice koliko je ovih ili onih osudjeno za ratne zlocine. Ne brine puk kako ce platiti najskuplju struju u Evropi, kako ce djecu u skolu opremiti. Ma, jok! Sad je aktuelno sta ce uraditi ovaj ili onaj, a fukare onda sebi kupe Mercedese od frtalj miliona, naravno od budzetskih para. I na kraju, da me ne shvatite pogresno, ovo rade i jedni i drugi i treci! Bacaju nam prasinu u oci samo da bi oni sebi osigurali ono sto im treba...


Noviji postovi |

<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
6954

Powered by Blogger.ba